482 puta sam obrisala blog i vratila ga ponovo u funkciju 482 puta.
Uvijek sam bila neodlučna, ne samo u vezi ovoga, općenito u životu.
Je l' to ima veze što sam po horoskopu vaga? Ne znam ni ja, mislim da možda malo ima.
Skroz malo, ono, minimum minimuma. Aha, toliko malo, ne znam.

Voljela sam ove ljude ovdje kad smo se nekada davno dopisivali preko msn-a (zamislite prije koliko je to bilo), kad smo se redovno čuli na FB, ovdje i slično. A sada, sve mi se nekako čini da neke osobe ovdje pišu samo jer eto postala je navika, ne iz ljubavi. Makar ja ovdje nikada nisam osjećala da pišem jer mi je navika, nego eto, osjećam se lakše ako napišem puno stvari ovdje imam osjećaj kao da svaki pojedinac koji pročita moj post makar djelić zna o čemu pričam. Ne kažem da ne volim još uvijek neke ljude ovdje, ustvari sve volim, samo što se dosta toga promijenilo. Vjerovatno je i to jedan od razloga zašto se uvijek obrišem pa se vratim i tako u krug. No, nebitno.

Je li vam se ikada desilo da vam u životu naiđe neki period toliko loš da ne vidite izlaz nigdje?
Ni svjetlo na kraju tunela?
Sve je tako sivo, crno i prazno.
Imam osjećaj da se nikada neću izvući iz ovoga.
Ništa mi ne pomaže, svaki dan je gori za gorim.
Više me ne raduje ništa, postala sam hladna.
Ništa se dobro unazad skoro 2 mjeseca nije desilo.
Stalno čujem to da ne dozvoljavam sebi da mi se dešavaju dobre stvari,
da sam ja kriva za sve loše što se dešava i tako dalje ..
Dosadilo mi je sve, doslovno sve. Bukvalno sve. I onda me još neko pita je li baš SVE?
- S V E !? ok